Apstrakt
U radu se ukazuje na to da Hajdegerova perspektiva promišljanja dominacije tehnike u industrijskom kapitalizmu izlazi iz uobičajenog okvira problematizovanja. Prema Hajdegeru civilizacijska stranputica tehničkog modela sveta je u redukciji mišljenja na njegovu instrumentalnu ulogu mahinovanja i preračunavanja. Kao što planeta Zemlja i njena atmosfera postaju sirovine unutar tehnološkog diskursa realnosti tako i čovek postaje ljudski materijal koji se određuje za pretpostavljene ciljeve. Zahvaljujući daljnem neobuzdanom razvoju tehnologija suočeni smo danas sa novom mutacijom kapitalizma, opasnom po čoveka kao i prethodni oblici kapitalizma. Reč je o nadzornom kapitalizmu, transformisanom kapitalističkom poredku nastalom otkrićem bihevioralnog viška. Nadzorni kapitalizam polaže pravo na ljudsku prirodu kao novi robni izum. Danas se suština samog čoveka otima za potrebe tržišnog projekta novog veka.

