Apstrakt
Kroz vijekove, mnogi su mislioci bili zabrinuti da naši strahovi od smrti kvare naše živote. Dijeleći tu zabrinutost, epikurejci su tvrdili da možemo dobro živjeti samo ako smrt vidimo onakvu kakva ona jest: kao puko “ništa” kojeg se nije umjesno bojati. Ja pokazujem kako ovaj argument zavisi od pretpostavke da je teorija blagostanja mentalnog stanja tačna. Ako odustanemo od ove pretpostavke, moglo bi biti prikladno bojati se smrti. Koristeći svoju filozofsku raspravu o tome kada i kako je prikladno bojati se smrti, formulišem tri strategije za držanje pod kontrolom naših strahova povezanih sa smrću. Na taj način moj rad slijedi terapeutsku tradiciju u filozofiji, za čiji potencijal podstičem efektivne altruiste da istraže.

